Koji je najbolji štap koji mogu kupiti za određenu svotu novaca? To je najčešće krivo pitanje koje postavljaju početnici, a često i iskusni mušičari. Ispravno pitanje glasi: "Koji je štap najbolji za MENE za onaj način mušičarenja koji najčešće prakticiram, tj. vodu, vrstu ribe?". Naglasak je na MENE, tj. koji stil mahanja imam, da li volim opušteno mahanje ili sam ultimativni "lovac" koji mora u sekundi plasirati muhu na mjesto gdje je riba pokupila mušicu.
Nije loše kod izbora štapa priznati sam sebi koliko stvarno dobro mašete, jer možete kupiti štap s kojim ili nećete moći mahati ili ste ga davno prerasli.
Izbor štapova je užasno subjektivan i vodimo se emocijama, maštanjima i pričama, a rijetko razmišljamo o objektivnim činjenicama. Ipak kod izbora štapova postoje neke objektivne karakteristike koje teško netko može proglasiti krivim.
Za početak, nekoliko objektivnih stvari:
1. dužina štapa - kraći štapovi su praktičniji kod ribolova na manjim rijekama, sa dosta niskog granja koje se pruža iznad vode, naše tipične rijeke su Kupica, Curak, Vitunjčica i slične. Dugački štapovi su efikasniji u mahanju gdje želimo postići velike udaljenosti, npr. na jezerima, mada su prema iskustvu optimalne dužine 9 ili 10 stopa. Kraći štapovi su i lakši, što je bitno kod nekih materijala, npr. bambusa ili fiberglasa.
2. težina štapa - sa lakšim štapovima je lakše mahati, koliko god se neki ljubitelji bambusa sa time neće složiti. Nije bitna samo težina štapa na vagi, nego težina štapa koju osjećate kod mahanja (englezi kažu swing weight). Na tu težinu mahanja utječe i tvrdoća štapa u donjem dijelu, kruti štapovi će imati osjećaj puno težeg štapa nego što je na vagi.
3. brzina štapa - ovo nije baš precizna kategorija štapa, jer neki ljudi brzinom štapa smatraju otpornost na savijanje, neki brzinu ispravljanja vrha, neki određuju brzinu ovisno o tome da li se savija samo vrh ili se savija do drške. Ali generalno brži štapovi su krući štapovi i imaju karakteristiku bržeg ispravljanja vrha kod mahanja. Brzi štapovi mogu biti "kolci" ili "drške metle" ili mogu biti brzi štapovi sa osjećajem. Karakteristika kvalitetnih brzih štapova je progresivna akcija sa povećanjem dužine špage u zraku. Previše kruti donji dijelovi štapova koji se uopće ne savijaju nisu karakteristika dobrih brzih štapova, jer je teško osjećati takve štapove i jako je vjerojatno da ćete zbog nepravilnog mahanja razviti probleme sa ramenom ili laktom.
4. materijal - bambus, fiberglass ili karbon? Svi materijali su odlični za svoju namjenu, a modernim bambus ili fiberglass štapovima više ne možete zamjeriti niti na težini, a često niti na "sporosti". Ali ako ste tehnički bacač, onaj pravi "lovac" koji mora u sekundi plasirati muhu na željeno mjesto, onda nemate što razmišljati, brzi karbonski štapovi su izbor za vas.
5. krutost vrha štapa - ili mogućnost ribolova sa tankim vršnim predvezima sa jako brzim i krutim vrhovima jednostavno nećete moći izvaditi veliku ribu sa 0.10 predvezom. Za fini ribolov štap mora imati mekani fleksibilni vrh koji će amortizirati udare ribe, za to su idealni fiberglass ili bambus štapovi, mada i neki karbonski štapovi ne zaostaju puno. Takvi štapovi ipak nisu namijenjeni za postavljanje rekorda u daljini mahanja.
6. kvaliteta štapa u smislu izrade - kvaliteta komponenti, blanka, završne obrade i naravno štap koji neće puknuti sam od sebe ako ga normalno koristimo bez udaranja po granju, kamenju ili čudnih kuteva kod izvlačenja ribe. Bitno je da se štap i ne rastavi na spojevima kod mahanja, npr. u trenutku kad smo izgubili muhu i možemo se vjerojatno pozdraviti sa vršnim dijelom štapa koji je odletio, a nema muhe da ga zaustavi. Generalno su skuplji štapovi kvalitetniji, ali nije strogo pravilo, i kod najskupljih štapova postoje greške u prvim serijama pogotovo ako marketing žuri sa izbacivanjem na tržište jer je eto konkurent izbacio novu liniju štapova.
7. lakoća dalekog mahanja - sa brzim štapovima je lakše postići daljinu, ali je lakše i griješiti kod mahanja
8. lakoća preciznog mahanja - noviji brzi štapovi koji se savijaju u jednoj ravnini jednostavno su precizniji od štapova koji nemaju stabilnost vrha, te štapovi koje bolje osjećate u ruci su uglavnom precizniji (npr. Orvis se hvali kako su Helios 3 štapovi najprecizniji štapovi na tržištu, da li je to pitanje marketinga ili ima istine, sami procijenite)
9. lakoća prezentacije muhe - sa sporijim štapovima je lakše nježno prezentirati muhu
10. mahanje u vjetar - zaboravite na spore štapove, treba vam brzi štap ako lovite na vjetrovitim vodama
11. bacanje teških nimfi, streamera - brzi štapovi su za vas, zaboravite na mekane fiberglasse, osim ako ne koristite neku skagit špage kad je upravo spori štap ponekad prednost i stvar za uživanje
12. zaboravio na početku napisati, a to je klasa štapa, npr. #3, #4, #5, itd. Klasa štapa se izabire primarno prema veličini ribe koju lovimo i prema veličini rijeke, tj. potrebi za dalekim mahanjem. Često oznake klase štapa nisu precizne, tako npr. neki štap klase #5/6 može biti prava šestica, a neki sa istom oznakom može biti prava petica. Izbjegavajte štapove za koje se proizvođači nisu uspjeli odlučiti koja je klasa, ako oni nisu, kako očekuju da ćete vi izabrati pravu špagu za taj štap? Uf, ovo pitanje špage povlači puno pitanja, možda u nekom drugom tekstu.
I na kraju malo subjektivnih:
1. ljepota štapa - netko voli klasiku, od materijala do boje blanka, a netko voli moderne detalje ili se uopće ne zamara sa izgledom štapa, nego mu je primarna funkcionalnost.
2. brzina štapa - iako je to objektivna kategorija, neki ljudi jednostavno shvaćaju taj pojam jako subjektivno i vode se osjećajem, navikom mahanja i prema onome što su pročitali o nekom štapu
3. najbolji štap - ne postoji najbolji štap, nego postoji samo najbolji štap za određenu specifičnu situaciju na vodi. Nekad jednostavno bez ultra brzog štapa nećete moći niti zabaciti muhu na određenu poziciju, a nekad nećete moći izvući ribu jer imate mekani štap i riba će kontrolirati vas, a ne vi nju i jedino dugotrajno mučenje ribe eventualno može završiti sa ribom u podmetaču. Drugi put ribe neće niti pogledati muhe na predvezima iznad 0.13, a vi imate pretvrdi štap (tj. vrh štapa) s kojim će vam svaka riba potrgati 0.13 predvez.
4. osjećaj nekog štapa - neki štapovi nam odmah legnu kod prvog mahanja, a neki tek nakon više dana, dok naravno na neke se ne možemo nikako naviknuti i mislimo da je loš štap. To ovisi primarno o našem ritmu mahanja, kutu mahanja i još nekim detaljima i koliko se brzo možemo prilagoditi nekome štapu. Osjećaj je loš ako smo kruti i nefleksibilni u promjeni, a netko nam je stavio u ruke štap na koji nismo navikli
5. težina štapa - hm, nismo li napisali kako je to objektivna kategorija? Pitajte nekog zaljubljenika u klasične bambuse, nikad neće priznati da su štapovi s kojima lovi izrazito teški :)
6. univerzalan štap - pravi naziv je štap sa što manje kompromisa za načine ribolova koje prakticirate. Ako lovite većinom na jednoj rijeci na manjem području ili više rijeka sličnih karakteristika, lovite uglavnom slične ribe, koristite uglavnom slične tipove muha, onda neki štap može za vas biti univerzalan.
ponedjeljak, 11. lipnja 2018.
utorak, 1. svibnja 2018.
OPST tour - Croatia, Slovenia and Bosnia
Od 01.05. od 13.05. u gostima nam je Ben Paull iz OPST tima iz
Seattlea, posjetit ćemo rijeke u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni.
Planiramo organizirati prezentacije mahanja “Skagit”
tehnikom koristeći OPST Commando glave, sa jednoručnim I dvoručnim mušičarskim
štapovima.
OPST Commando glave omogućuju jednostavan I zabavan način
mahanja, te bacanja streamera, teških nimfi pa I suhim muha na velike
udaljenosti sa lakoćom iz pozicija bez prostora iza leđa ribolovca gdje nema
prostora za mahanje preko glave.
Ben će demonstrirati mahanje sa različitim štapovima, od #3
do #7 klasa I moći ćete sami isprobati tehniku mahanja.
Ako ste zainteresirani naučiti različite Skagit tehnike
bacanja, “double spey, snap-T ili perry poke”, pridružite nam se na nekoj od
Rijeka.
U planu su rijeke u Hrvatskoj (Kupa, Dobra, Gacka),
u Sloveniji (Krka, Sava Bohinjka, Soča, Idrijica) te u Bosni (Sana, Sanica, Ribnik,
Pliva).
Lijep pozdrav,
Ratko Štibrić I Ben Paull iz OPST-a.
petak, 23. veljače 2018.
Njegovo veličanstvo - tular (sedge, caddis)
Zašto su imitacije tulara najzanimljivije i najuzbudljivije muhe za ribolov? Zašto su te muhe najzanimljivije pastrvama i ponekad lipljanima i zašto ih love plivajući brzinom torpeda?
Moje iskustvo sa tularima je počelo na zbunjujući način, slušajući sa strane neke mušičare kako pričaju da im treba za mušičarenje samo "sedge" i ništa više. Čak sam čuo jednog čovjeka kako priča o sedge imitaciji pokazujući nešto što je više ličilo na jajičko.
Čitajući knjige i provodeći beskonačne sate uz Youtube, trebalo mi je malo vremena shvatiti da je tular, caddis i sedge jedna te ista muha (u Engleskoj koriste skoro uvijek naziv caddis, dok u Americi skoro uvijek sedge, pa je to bio glavni uzrok zabune).
Dodatno, ljudi s kojima sam pričao u mušičarenju, uglavnom nisu bili specifični koji sedge koriste, pupu, suhu, polu-plivajuću pupu, tešku pupu ili kućicu.
Cilj ovoga teksta nije pisati detaljno o životnim fazama tulara, to možete lagano pronaći na Internetu, već o imitacijama koje su mi najdraže i koje su mi donijele najviše riba, te o načinu vođenja pojedinih imitacija.
Moji prvi tulari koje sam dobio u kutiji bili su jako otežane pupe, uglavnom zelenkaste i narančaste, na udicama 8-12. Primjer vezanje takve pupe:
Najveći problem koji sam imao u to vrijeme je bio mekani spori štap, Orvis Silver Label #6, 9 stopa, s kojim mi je bilo užasno teško bacati bilo kakve otežane muhe, jer sam u to vrijeme jedva bacao suhe muhe. Inače, kad sam nakon par godina primio taj štap u ruke, sa malo više znanja o mahanju, s tim štapom je užitak mahati, ok možda ne bacati teške pupe.
I uz mučenje u bacanju tih teških pupa, ulovio sam lijepe velike pastrve, pogotovo na Krki u Sloveniji. Najvažniju stvar koju sam naučio loveći takvim imitacijama je bilo dosta agresivno cimanje špagom nakon što sam pustio da je pupa potonula do dna. Što sam agresivnije radio kratke trzaje sa pauzama, dobio sam više grizeva.
Slijedeći tular u kutiji je bio klasična suha imitacija tulara, suha na udici 12, vezan sa dlakom jelena, tamniji dubbing za glavu i možda koje CDC pero, a ponekad i koji okret pera pijevca. Ta muha je bila otkriće, velika, super pliva, vidim je dobro i brzacima, a pogotovo u sumrak je nevjerojatno dobro lovila, pastrve i lipljane, a često i velike klenove na Savi.
Jedna od dražim imitacija:
Totalni šok u mušičarenju sa tularima sam doživo kad sam upoznao Željka i njegove imitacije tulara, od teških caddis pupa, sparkling emerger caddis pupa, klasičnih suhih imitacija, do njegovih čarobnih CDC palmer imitacija s kojima se moglo loviti i kao sa suhom i kao sa mokrom muhom u filmu.
Željko mi je dao nekoliko ovih imitacija, sa dlakom jelena i bez dlake, poznata LaFontaine imitacija:
To je uvjerljivo najefikasnija imitacija s kojom sam najviše lovio i koje uvijek isprobam i imam u kutiji u različitim bojama i nekoliko veličina. Po danu je bolje probati sa manjim imitacijama na 12-14 udici, čak nekad na 16, a predvečer udica veličine 10, 8 i 6 ili još veća streamerska udica.
Ta muha lovi lipljane i pastrve, oboje je ponekad love brzinom torpeda. Uloviti lipljana od 40 cm na takvu muhu veličine 8 usred sunčanog dana ne neopisiv doživljaj, pogotovo kad se digne sa dna i juri za njom 5-6 metara nizvodno. Ako ne možete ulovi potočnu pastrvu za sunčanog vremena, probajte takvu pupu provući uz granje gdje se skrivaju pastrve, izletat će iz granja kao lude samo ako je pravilno vodite, a to je uz kratke trzaje da zaparaju površinu ili neposredno ispod površine, uz pauze od nekoliko sekundi. Ista tehnika često vrijedi i za suhe imitacije, potopite ih pod vodu ako nema akcije na površini i cimajte ih uz pauze.
Ono što je bitno kod tih imitacija, da ih obogatite sa nekim dodatnim sitnim elementima, da ne budu vama kao mušičaru dosadne, ali i da budu zanimljivije ribama, npr. 2-3 niti flasha za ribolov predvečer ili mala igra sa bojama, dodatak nekog isperka, itd.
Ponekad je bitno pogoditi boju, ovisno o tularima koji se roje, ali uglavnom se radi o nekoliko boja sa sitnim varijacijama, zelena, maslinasta, narančasta, siva.
I za kraj, za plivajuće imitacije, postoji puno različitih načina vezanja, materijali su uglavnom deer/elk hair, CDC, pijetao i razne vrste dubbinga. Igrajte se sa veličinama, bojama, načinima vezanja, ponekad namotajte pero pijetla kao palmer cijelom dužinom tijela, ponekad ne, koristite kratke i udice dugačkog vrata, dodajte repić u nekoj čudnoj boji i nikad, stvarno nikad ne propustite priliku baciti velikog suhog tulara na udici veličine 8 ili 6 ili još većeg, kako ga često zovemo ptice, a ne muhe :)
Neke imitacije, iako su lovne, lovne su samo jednom, tj. nakon prve ulovljene ribe, teško ćete je osušiti da opet dobro pliva kao kod prvog bacanja. Za situacije kad lovite u brzaku, kad je užasno bitno da suha imitacija dobro pliva i kad imate dragocjene trenutke sumraka kad je često teško promijeniti muhu i gubiti vrijeme, imajte verzije muha sa malo više CDC-a i/ili pijevca koje je teško potopiti, te vežite sa kvalitetnom dlakom koja ne pije vodu. I za trik, držite uza sebe kutijicu praha za sušenje muha, malo mjehurića od praha će vam dati ribu više.
Evo nekoliko meni dragih imitacija suhog tulara:
Moje iskustvo sa tularima je počelo na zbunjujući način, slušajući sa strane neke mušičare kako pričaju da im treba za mušičarenje samo "sedge" i ništa više. Čak sam čuo jednog čovjeka kako priča o sedge imitaciji pokazujući nešto što je više ličilo na jajičko.
Čitajući knjige i provodeći beskonačne sate uz Youtube, trebalo mi je malo vremena shvatiti da je tular, caddis i sedge jedna te ista muha (u Engleskoj koriste skoro uvijek naziv caddis, dok u Americi skoro uvijek sedge, pa je to bio glavni uzrok zabune).
Dodatno, ljudi s kojima sam pričao u mušičarenju, uglavnom nisu bili specifični koji sedge koriste, pupu, suhu, polu-plivajuću pupu, tešku pupu ili kućicu.
Cilj ovoga teksta nije pisati detaljno o životnim fazama tulara, to možete lagano pronaći na Internetu, već o imitacijama koje su mi najdraže i koje su mi donijele najviše riba, te o načinu vođenja pojedinih imitacija.
Moji prvi tulari koje sam dobio u kutiji bili su jako otežane pupe, uglavnom zelenkaste i narančaste, na udicama 8-12. Primjer vezanje takve pupe:
Najveći problem koji sam imao u to vrijeme je bio mekani spori štap, Orvis Silver Label #6, 9 stopa, s kojim mi je bilo užasno teško bacati bilo kakve otežane muhe, jer sam u to vrijeme jedva bacao suhe muhe. Inače, kad sam nakon par godina primio taj štap u ruke, sa malo više znanja o mahanju, s tim štapom je užitak mahati, ok možda ne bacati teške pupe.
I uz mučenje u bacanju tih teških pupa, ulovio sam lijepe velike pastrve, pogotovo na Krki u Sloveniji. Najvažniju stvar koju sam naučio loveći takvim imitacijama je bilo dosta agresivno cimanje špagom nakon što sam pustio da je pupa potonula do dna. Što sam agresivnije radio kratke trzaje sa pauzama, dobio sam više grizeva.
Slijedeći tular u kutiji je bio klasična suha imitacija tulara, suha na udici 12, vezan sa dlakom jelena, tamniji dubbing za glavu i možda koje CDC pero, a ponekad i koji okret pera pijevca. Ta muha je bila otkriće, velika, super pliva, vidim je dobro i brzacima, a pogotovo u sumrak je nevjerojatno dobro lovila, pastrve i lipljane, a često i velike klenove na Savi.
Jedna od dražim imitacija:
Totalni šok u mušičarenju sa tularima sam doživo kad sam upoznao Željka i njegove imitacije tulara, od teških caddis pupa, sparkling emerger caddis pupa, klasičnih suhih imitacija, do njegovih čarobnih CDC palmer imitacija s kojima se moglo loviti i kao sa suhom i kao sa mokrom muhom u filmu.
Željko mi je dao nekoliko ovih imitacija, sa dlakom jelena i bez dlake, poznata LaFontaine imitacija:
To je uvjerljivo najefikasnija imitacija s kojom sam najviše lovio i koje uvijek isprobam i imam u kutiji u različitim bojama i nekoliko veličina. Po danu je bolje probati sa manjim imitacijama na 12-14 udici, čak nekad na 16, a predvečer udica veličine 10, 8 i 6 ili još veća streamerska udica.
Ta muha lovi lipljane i pastrve, oboje je ponekad love brzinom torpeda. Uloviti lipljana od 40 cm na takvu muhu veličine 8 usred sunčanog dana ne neopisiv doživljaj, pogotovo kad se digne sa dna i juri za njom 5-6 metara nizvodno. Ako ne možete ulovi potočnu pastrvu za sunčanog vremena, probajte takvu pupu provući uz granje gdje se skrivaju pastrve, izletat će iz granja kao lude samo ako je pravilno vodite, a to je uz kratke trzaje da zaparaju površinu ili neposredno ispod površine, uz pauze od nekoliko sekundi. Ista tehnika često vrijedi i za suhe imitacije, potopite ih pod vodu ako nema akcije na površini i cimajte ih uz pauze.
Ono što je bitno kod tih imitacija, da ih obogatite sa nekim dodatnim sitnim elementima, da ne budu vama kao mušičaru dosadne, ali i da budu zanimljivije ribama, npr. 2-3 niti flasha za ribolov predvečer ili mala igra sa bojama, dodatak nekog isperka, itd.
Ponekad je bitno pogoditi boju, ovisno o tularima koji se roje, ali uglavnom se radi o nekoliko boja sa sitnim varijacijama, zelena, maslinasta, narančasta, siva.
I za kraj, za plivajuće imitacije, postoji puno različitih načina vezanja, materijali su uglavnom deer/elk hair, CDC, pijetao i razne vrste dubbinga. Igrajte se sa veličinama, bojama, načinima vezanja, ponekad namotajte pero pijetla kao palmer cijelom dužinom tijela, ponekad ne, koristite kratke i udice dugačkog vrata, dodajte repić u nekoj čudnoj boji i nikad, stvarno nikad ne propustite priliku baciti velikog suhog tulara na udici veličine 8 ili 6 ili još većeg, kako ga često zovemo ptice, a ne muhe :)
Neke imitacije, iako su lovne, lovne su samo jednom, tj. nakon prve ulovljene ribe, teško ćete je osušiti da opet dobro pliva kao kod prvog bacanja. Za situacije kad lovite u brzaku, kad je užasno bitno da suha imitacija dobro pliva i kad imate dragocjene trenutke sumraka kad je često teško promijeniti muhu i gubiti vrijeme, imajte verzije muha sa malo više CDC-a i/ili pijevca koje je teško potopiti, te vežite sa kvalitetnom dlakom koja ne pije vodu. I za trik, držite uza sebe kutijicu praha za sušenje muha, malo mjehurića od praha će vam dati ribu više.
Evo nekoliko meni dragih imitacija suhog tulara:
Ovu imitaciju vežite i sa cimet i maslinastom bojom tijela
četvrtak, 8. veljače 2018.
Malo više od WF, DT i sličnih pojmova kod špaga
Na početku mušičarenja kad savladate osnove mahanja, uglavnom ste pročitali ili čuli da postoje WF i DT špage (žnjore) i ako ste imali prilike isprobati različite špage i štapove, sa nekima vam je baš išlo od prve i uživali ste u mahanju, a sa nekima ste se mučili. To je posebno vidljivo kod roll casta kad sa nekom špagom jednostavno ne možete lijepo i daleko "rolati".
Postoji nekoliko karakteristika svake špage o kojima će ovisiti da li ćete uživati u određenom tipu mahanja i ribolova, o WF i DT špagama ste čitali, pa ne treba posebno objašnjavati.
Krenimo redom sa WF špagama:
1. karakteristika špage je dužina glave, tj. dužina težeg debljeg dijela špage koji omogućuje "punjenje", tj. savijanje štapa pod težinom. Što je glava kraća, to će težina biti koncentrirana naprijed i uz malo špage izvan vrha štapa, moći ćete osjetiti težinu špage i saviti štap kod mahanja. Tipične dužine glave su od 8 metara kod tzv. stream modela, do skoro 20 metara kod špaga za daleko mahanje.
U kojem slučaju želimo imati kraću glavu? Postoje dva osnovna razloga, jedan je kad lovite na manjim potocima i na blizu, kad koristite maksimalno 10 metara špage izvan vrha štapa, moći ćete osjetiti savijanje štapa i uspješno baciti muhu na ciljano mjesto. Drugi razlog je što je početnicima često teško držati puno špage u zraku, pa im je lakše "ispucati" špagu i postići veću udaljenost, a ispucavanje je uvijek lakše sa kraćom glavom.
Duže glave omogućuju mahanje sa puno više špage u zraku i postizanje većih udaljenosti, ali zahtijevaju i više vještine u mahanju. Naime, držati možete onoliko špage u zraku koliko je dugačka glava, tj. kad glava izađe kompletno izvan vrha štapa, tanki running line iza glave (tj, ostatak špage) nema težinu i jako je teško držati više od 2-3 metra running linea u zraku i sa time mahati.
Kako je težina špage raspoređena na većoj dužini, npr. 15-20 metara, onda ako ne izvučete dobar dio te glave, nećete osjetiti savijanje štapa i teško ćete mahati na malim udaljenostima, pogotovo sa brzim štapovima.
Zaključak je da vam treba glava one duljine prema mjestu ribolova, tj. za male potoke uvijek kratka glava, za velike rijeke duža glava. Postoji još i pitanje vjetra, da li je lakše bacati u vjetar sa kratkom ili dužom glavom? Molim odgovore i objašnjenja u komentare :)
2. karakteristika špage je prednji konus (engleski taper), tj. kako se glava stanjuje prema prednjem vrhu, da li je nagli prijelaz ili jako dugačak. Neke špage imaju kratki konus, a neke konus cijelom dužinom glave (npr. Royal Wulff TT špage). Prednji konus određuje nekoliko stvari, npr. finoću prezentacije (bitno za suhu muhu), mogućnost efikasnog okretanja, tj. ispravljanja predveza (ovisno o dužini predveza), lakoću rolanja (npr. dugački konusi omogućavaju jednostavan i lagan roll cast ako je težina glave koncentrirana u zadnjem dijelu bliže vrhu štapa), lakoću različitih spey tehnika. Osim Wulff TT špage, postoje razne druge slične špage sa dugačkim konusima, npr. Rio Trout LT, Rio Single Spey, SA VPT, Barrio SLX, itd. Sve te špage su savršene za spey casting i za prezentacije suhe muhe.
Što je prednji konus kraći i agresivniji, špaga će imati više snage za okrenuti dugačak i debeli predvez, što je korisno pogotovo kod teških muha ili streamera. Sa dugačkim finim konusima problem je mahati u vjetar i tu će uvijek biti bolji kratki konus.
3. karakteristika špage je i debljina vrha prednjeg dijela špage i možete ga podebljati rezanjem prednjeg dijela, ali na taj način skraćujete konus i dobijate agresivniju špagu. Zašto bi rezali prednji najtanji dio špage (nekad 1, nekad i 2-3 metra)? Ako koriste debele predveze, skraćivanjem vrha špage prilagodit ćete težinu vrha sa težinom predveza i moći ćete ljepše okrenuti tj. izravnati predvez kod izbačaja. Ako koristite tanke predveze (mislim da zadnji dio konusnog predveza), onda uglavnom nema potrebe za skraćivanjem.
4. karakteristika špage je zadnji konus, tj, dio od zadnjeg dijela špage do tankog ravnog running linea. Na nekim špagama taj konus skoro ne postoji, a kod nekih je dugačak i po 7-8 metara. Dugačak zadnji konus olakšava mahanje sa dugačkom glavom izvan vrha štapa, jer ne postoji nagli prijelaz u težini špage između glave i running linea. Najbolji primjer je SA Mastery Expert Distance špaga (ime joj govori o namjeni), s kojom je lagano držati, tj. mahati sa preko 20 metara špage u zraku i kontrolirati špagu da to sve lijepo izgleda i bude efikasno kod bacanja. Dugački konus vam omogućuje i lakše povlačenje špage drugom rukom kod mahanja (double hauling).
Ako imate kraću glavu i cilj vam je samo što brže ispucavanje špage, onda zadnji konus nije bitan, ionako ne mislite mahati pola sata prije završnog zabaca :)
Dugačak zadnji konus olakšava i repozicioniranje špage na vodi (eng. mending), jer imate težinu u zadnjem konusu s kojom možete povući težinu glave prilikom mendinga. Kod mušičarskih špaga, sve je stvar jednostavne fizike, samo treba malo razmisliti o tome što radite kod mahanja i ribolova.
5. karakteristika špage je otpor špage kod prolaženja kroz vodilice na štapu. Otpor se smanjuje sa čišćenjem i podmazivanjem špaga nakon ribolova (s time se i produžuje životni vijek špage) i o tome ovisi koliko ćete daleko moći mahati, ispucati špagu i koliko ćete u tome uživati. Moderne špage koriste sve bolje i bolje materijale koje imaju integrirane premaze u materijalima, ali i sa različitim teksturama površine špage smanjuju otpor (ali i nužno čine špagom bučnom kod mahanja). Ako vam ne smeta zujanje špage, nove SA Amplitude špage su otišle najdalje sa smanjenjem otpora.
6. karakteristika špaga je boja. Da li je boja bitna za plašenje riba? U većini slučajeva nisam primjetio da se ribe više plaše kričave narančaste boje u odnosu na kamuflažnu maslinastu, osim na plitkim i mirnim dijelovima rijeke, gdje je opet važnije imati dugačak predvez, nježnu i preciznu prezentaciju muhe i šuljanje nego boju špage. Ali zbog boljeg osjećaja, uzmite zelenkaste, krem i druge blage pastelne boje, osim ako nećete učiti mahanje na livadi, gdje je kričava boja bolje vidljiva (i na videu ako se snimate).
7. karakteristika špage je plovnost. I kod standardnih plivajućih špaga postoje razlike u plovnosti, tj. koliko špaga visoko pliva na vodi. Zašto je to bitno? Ako špaga visoko pliva, lakše ćete je podići sa vode kod ponovnog bacanja, napravit ćete manje buke na površini vode i manje plašiti ribu. Stare špage nakon nekog vremena počnu "piti" vodu i vrh špage i dobar dio glave zna više ne plivati, tj. blago tonuti, te postane neupotrebljiva za suhe muhe, ali možda je možete i dalje koristiti za mokre muhe i nimfe.
Osim plivajućih špaga, postoje i špage koje sporo ili brzo tonu i to cijelom dužinom i koriste se uglavnom ili za ribolov mokrim muhama ili ribolov u dubokim rijekama ili jezerima kad želite spustiti muhu ili streamer duboko. Postoje i one samo sa tonućim vrhom, obično se koriste za streamere. Iako su rijetke u svijetu špaga za jednoručne štapove, postoje i špage sa izmjenjivim vrhovima, npr. Rio Versitip, pa možete birati plivajuće, sporo ili brže tonuće vrhove, umjesto da mijenjate cijelu špagu tj. rolu tokom ribolova.
Nisam naveo jednu karakteristiku, a to je sami oblik glave, neke nove špage imaju varijacije u obliku, tj. konusima, koji nisu pravilni, već imaju na nekim mjestima naglije promjene konusa. Primjer špage za bacanje velikih streamera za štuke na slici:
Kod DT špaga postoji samo jedan konus, tj. prednji, a špagu možete okrenuti i naopako kad istrošite jedan kraj. Tako da kod kupovanja obratite pažnju na dužinu konusa, ostalo je sve isto. DT špage su zbog ravnomjerne težine cijelom dužinom pogodne za rolanje (roll cast), ali nisu ni približno elegantne kao npr. špage sa jako dugačkim prednjim konusom kao TT, itd. Ako mašete sa DT špagama na velikim udaljenostima, preko 20 metara, kupite za jedan broj lakšu DT špagu.
Nadam se kako će vam ovaj tekst malo koristiti kod izbora nove špage! Moje omiljene špage za ribolov su Royal Wulff TT, Rio Trout LT, SA Mastery Trout i SA MED (ova će tek postati omiljena). Što se tiče DT špaga, koristim Hardy Premium DT #4 špagu, odlična špaga za male novce.
Ako ste početnik, onda špage kao TT ili LT nisu za vas, pogotovo ako imate brze štapove, jer ćete teško osjetiti težinu tih špaga na manjim udaljenostima koje su primjerene početnicima. Ako već želite takvu špagu sa dugačkim konusom, onda uzmite za jedan broj težu od štapa, bit će vam lakše učiti.
Postoji nekoliko karakteristika svake špage o kojima će ovisiti da li ćete uživati u određenom tipu mahanja i ribolova, o WF i DT špagama ste čitali, pa ne treba posebno objašnjavati.
Krenimo redom sa WF špagama:
1. karakteristika špage je dužina glave, tj. dužina težeg debljeg dijela špage koji omogućuje "punjenje", tj. savijanje štapa pod težinom. Što je glava kraća, to će težina biti koncentrirana naprijed i uz malo špage izvan vrha štapa, moći ćete osjetiti težinu špage i saviti štap kod mahanja. Tipične dužine glave su od 8 metara kod tzv. stream modela, do skoro 20 metara kod špaga za daleko mahanje.
U kojem slučaju želimo imati kraću glavu? Postoje dva osnovna razloga, jedan je kad lovite na manjim potocima i na blizu, kad koristite maksimalno 10 metara špage izvan vrha štapa, moći ćete osjetiti savijanje štapa i uspješno baciti muhu na ciljano mjesto. Drugi razlog je što je početnicima često teško držati puno špage u zraku, pa im je lakše "ispucati" špagu i postići veću udaljenost, a ispucavanje je uvijek lakše sa kraćom glavom.
Duže glave omogućuju mahanje sa puno više špage u zraku i postizanje većih udaljenosti, ali zahtijevaju i više vještine u mahanju. Naime, držati možete onoliko špage u zraku koliko je dugačka glava, tj. kad glava izađe kompletno izvan vrha štapa, tanki running line iza glave (tj, ostatak špage) nema težinu i jako je teško držati više od 2-3 metra running linea u zraku i sa time mahati.
Kako je težina špage raspoređena na većoj dužini, npr. 15-20 metara, onda ako ne izvučete dobar dio te glave, nećete osjetiti savijanje štapa i teško ćete mahati na malim udaljenostima, pogotovo sa brzim štapovima.
Zaključak je da vam treba glava one duljine prema mjestu ribolova, tj. za male potoke uvijek kratka glava, za velike rijeke duža glava. Postoji još i pitanje vjetra, da li je lakše bacati u vjetar sa kratkom ili dužom glavom? Molim odgovore i objašnjenja u komentare :)
Primjer kratke glave
Primjer dugačke glave
2. karakteristika špage je prednji konus (engleski taper), tj. kako se glava stanjuje prema prednjem vrhu, da li je nagli prijelaz ili jako dugačak. Neke špage imaju kratki konus, a neke konus cijelom dužinom glave (npr. Royal Wulff TT špage). Prednji konus određuje nekoliko stvari, npr. finoću prezentacije (bitno za suhu muhu), mogućnost efikasnog okretanja, tj. ispravljanja predveza (ovisno o dužini predveza), lakoću rolanja (npr. dugački konusi omogućavaju jednostavan i lagan roll cast ako je težina glave koncentrirana u zadnjem dijelu bliže vrhu štapa), lakoću različitih spey tehnika. Osim Wulff TT špage, postoje razne druge slične špage sa dugačkim konusima, npr. Rio Trout LT, Rio Single Spey, SA VPT, Barrio SLX, itd. Sve te špage su savršene za spey casting i za prezentacije suhe muhe.
Što je prednji konus kraći i agresivniji, špaga će imati više snage za okrenuti dugačak i debeli predvez, što je korisno pogotovo kod teških muha ili streamera. Sa dugačkim finim konusima problem je mahati u vjetar i tu će uvijek biti bolji kratki konus.
Primjer dužeg prednjeg konusa
3. karakteristika špage je i debljina vrha prednjeg dijela špage i možete ga podebljati rezanjem prednjeg dijela, ali na taj način skraćujete konus i dobijate agresivniju špagu. Zašto bi rezali prednji najtanji dio špage (nekad 1, nekad i 2-3 metra)? Ako koriste debele predveze, skraćivanjem vrha špage prilagodit ćete težinu vrha sa težinom predveza i moći ćete ljepše okrenuti tj. izravnati predvez kod izbačaja. Ako koristite tanke predveze (mislim da zadnji dio konusnog predveza), onda uglavnom nema potrebe za skraćivanjem.
4. karakteristika špage je zadnji konus, tj, dio od zadnjeg dijela špage do tankog ravnog running linea. Na nekim špagama taj konus skoro ne postoji, a kod nekih je dugačak i po 7-8 metara. Dugačak zadnji konus olakšava mahanje sa dugačkom glavom izvan vrha štapa, jer ne postoji nagli prijelaz u težini špage između glave i running linea. Najbolji primjer je SA Mastery Expert Distance špaga (ime joj govori o namjeni), s kojom je lagano držati, tj. mahati sa preko 20 metara špage u zraku i kontrolirati špagu da to sve lijepo izgleda i bude efikasno kod bacanja. Dugački konus vam omogućuje i lakše povlačenje špage drugom rukom kod mahanja (double hauling).
Ako imate kraću glavu i cilj vam je samo što brže ispucavanje špage, onda zadnji konus nije bitan, ionako ne mislite mahati pola sata prije završnog zabaca :)
Dugačak zadnji konus olakšava i repozicioniranje špage na vodi (eng. mending), jer imate težinu u zadnjem konusu s kojom možete povući težinu glave prilikom mendinga. Kod mušičarskih špaga, sve je stvar jednostavne fizike, samo treba malo razmisliti o tome što radite kod mahanja i ribolova.
Primjer dugačkog zadnjeg konusa
5. karakteristika špage je otpor špage kod prolaženja kroz vodilice na štapu. Otpor se smanjuje sa čišćenjem i podmazivanjem špaga nakon ribolova (s time se i produžuje životni vijek špage) i o tome ovisi koliko ćete daleko moći mahati, ispucati špagu i koliko ćete u tome uživati. Moderne špage koriste sve bolje i bolje materijale koje imaju integrirane premaze u materijalima, ali i sa različitim teksturama površine špage smanjuju otpor (ali i nužno čine špagom bučnom kod mahanja). Ako vam ne smeta zujanje špage, nove SA Amplitude špage su otišle najdalje sa smanjenjem otpora.
6. karakteristika špaga je boja. Da li je boja bitna za plašenje riba? U većini slučajeva nisam primjetio da se ribe više plaše kričave narančaste boje u odnosu na kamuflažnu maslinastu, osim na plitkim i mirnim dijelovima rijeke, gdje je opet važnije imati dugačak predvez, nježnu i preciznu prezentaciju muhe i šuljanje nego boju špage. Ali zbog boljeg osjećaja, uzmite zelenkaste, krem i druge blage pastelne boje, osim ako nećete učiti mahanje na livadi, gdje je kričava boja bolje vidljiva (i na videu ako se snimate).
7. karakteristika špage je plovnost. I kod standardnih plivajućih špaga postoje razlike u plovnosti, tj. koliko špaga visoko pliva na vodi. Zašto je to bitno? Ako špaga visoko pliva, lakše ćete je podići sa vode kod ponovnog bacanja, napravit ćete manje buke na površini vode i manje plašiti ribu. Stare špage nakon nekog vremena počnu "piti" vodu i vrh špage i dobar dio glave zna više ne plivati, tj. blago tonuti, te postane neupotrebljiva za suhe muhe, ali možda je možete i dalje koristiti za mokre muhe i nimfe.
Osim plivajućih špaga, postoje i špage koje sporo ili brzo tonu i to cijelom dužinom i koriste se uglavnom ili za ribolov mokrim muhama ili ribolov u dubokim rijekama ili jezerima kad želite spustiti muhu ili streamer duboko. Postoje i one samo sa tonućim vrhom, obično se koriste za streamere. Iako su rijetke u svijetu špaga za jednoručne štapove, postoje i špage sa izmjenjivim vrhovima, npr. Rio Versitip, pa možete birati plivajuće, sporo ili brže tonuće vrhove, umjesto da mijenjate cijelu špagu tj. rolu tokom ribolova.
Nisam naveo jednu karakteristiku, a to je sami oblik glave, neke nove špage imaju varijacije u obliku, tj. konusima, koji nisu pravilni, već imaju na nekim mjestima naglije promjene konusa. Primjer špage za bacanje velikih streamera za štuke na slici:
Špaga za štuke
Kod DT špaga postoji samo jedan konus, tj. prednji, a špagu možete okrenuti i naopako kad istrošite jedan kraj. Tako da kod kupovanja obratite pažnju na dužinu konusa, ostalo je sve isto. DT špage su zbog ravnomjerne težine cijelom dužinom pogodne za rolanje (roll cast), ali nisu ni približno elegantne kao npr. špage sa jako dugačkim prednjim konusom kao TT, itd. Ako mašete sa DT špagama na velikim udaljenostima, preko 20 metara, kupite za jedan broj lakšu DT špagu.
Primjer DT špage
Nadam se kako će vam ovaj tekst malo koristiti kod izbora nove špage! Moje omiljene špage za ribolov su Royal Wulff TT, Rio Trout LT, SA Mastery Trout i SA MED (ova će tek postati omiljena). Što se tiče DT špaga, koristim Hardy Premium DT #4 špagu, odlična špaga za male novce.
Ako ste početnik, onda špage kao TT ili LT nisu za vas, pogotovo ako imate brze štapove, jer ćete teško osjetiti težinu tih špaga na manjim udaljenostima koje su primjerene početnicima. Ako već želite takvu špagu sa dugačkim konusom, onda uzmite za jedan broj težu od štapa, bit će vam lakše učiti.
ponedjeljak, 8. siječnja 2018.
Hardy Sirrus Glass Sintrix 7' #3/4 ili ...
... ili u potrazi za savršenim štapom za Kupicu i Curak, naravno za suhu muhu. Iako sam od početaka mušičarenja maštao o bambusu za manje rijeke i potoke, i "stakleni" fiberglass štapovi me nisu privlačili jer sve što sam probao ili je bilo teško kao kamen ili prekratko ako je lagano, a u svakom slučaju osjećaj je bio više kao držati glistu u ruci nego štap.
Bambus je s druge strane bio opet dosta težak, ali male moderne trojke od super majstora su dovoljno lagane za uživanje, ali umjesto dugog čekanja na priliku za povoljan bambus snova, pitao me Miro da li me zanima novi Hardy Glass, taman #3/4, 7 stopa, pojačan sa karbonom i Sintrix tehnologijom. Kako sam samo dobro čuo o tome štapu, na slijepo sam ga naručio. Maštam ja i dalje o bambusu trojci, ali to je više zbog bambusa nego potrebe.
Propustio sam ljetne mjesece na Kupici i Curku sa novim štapom, štap je stigao tek krajem kolovoza i prvi dojam je bio u smislu, žena oblači se, idemo ovaj vikend na Kupu :) Štap je doslovno prelijep što možete vidjeti na slikama. Klasičan držač role, drška savršeno leži u ruci, pluto kao na najskupljim štapovima.
Štap se susreo sa Kupom odmah ujutro, testirao sam ga prvo sa #3 špagom, Wulfficom TT. Na početku mi je špaga bila prelagana i tek kad sam usporio mahanje kako priliči takvom štapu, dobio sam osjećaj i zapravo se zbunio kako je lagano mahati daleko. Bez problema se može baciti muhu 20 metara, ali treba dosta osjećaja i pažnje, pogotovo na početku dok se ne naviknete na tako spori štap.
Ono malo karbona i Sintrix tehnologija je postigla to da uz sporost, finoću i mekoću, štap se jako brzo ispravlja i nema vibracija klasičnih za fiberglass.
Popodne i navečer na Kupici, TT #3 špaga se pokazala ipak prelagana za na kratko ispred sebe i prešao sam na Rio Trout LT #4, koja je bila pravi pogodak za mahanje do 10-tak metara. Ta špaga isto ima fini tanki konus naprijed za prezentaciju suhe muhe, ali je ipak dosta teža od TT-a,
To kasno popodne, mučio sam se sa tri velika lipljana koji su aktivno skupljali suhe muhe u jednom čudnom brzaku gdje je jako teško bilo prezentirati muhu bez otpora. Nakon sat vremena natezanja, sva tri su primila malu ultra kričavo crvenu muhu na udici 20, kojih ni u priči nije bilo u zraku ni na vodi.
Lipljana od 25 cm je užitak vaditi sa takvim štapom, a tek od 40 cm? Dovoljno je jak za brzo savladati takvu ribu bez dugog mučenja. Bez problema možete koristiti tippete od 0.10 ili tanje, sigurno neće puknuti, štap će sve trzaje ublažiti.
Drugi dan sam testirao nekoliko drugih špaga, uglavnom za početak je bolje koristiti #4 špagu, pogotovo za male rijeke i potoke za što je štap namijenjen, a ako želite testirati daleka mahanja, onda bolje staviti #3 špagu.
Kod mahanja mi je najveći problem na početku stvarao preagresivno povlačenje (double haul) kako sam navikao na brzim štapovima, jednostavno sam previše savijao vrh i koristio preveliki kut mahanja. Nakon što sam smirio lijevu ruku i koristio nježno povlačenje špage, tek toliko za malo ubrzanje špage, mogao sam lijepo kontrolirati špagu i postići veće daljine.
Za ljubitelje roll cast mahanja ili bilo kakvih spey tehnika, štap je bombon, sa tolikom lakoćom možete rolati špagu i raditi polagana snake roll bacanja.
Žena me pitala, zašto još jedan štap, kad već imaš bar 5 komada trojki i četvorki? Teško odgovoriti, osim zaluđenosti i ljubavi prema štapovima, ali postoji dobar funkcionalan razlog. Imam samo jednu sporu trojku, ali 9 stopa i onda mi je predugačka za Kupicu i Curak. Imam dvije kratke trojke sa kojima sam super sretan, ali su jednostavno prebrze za mahanje na blizu. Ako ih opteretim sa #4 špagom, onda više nisu užitak za mahanje, nekako im ubijem akciju. Ako stavim #3 stream špagu sa jako kratkom glavom, mogu mahati na blizu, ali sve takve špage imaju grubi konus i nisu za finu prezentaciju suhih muha kao TT ili LT. I tako brze trojke štapovi ostaju za izvor Kupe gdje ima mjesta za mahanje i naravno cijelu Kupu ako nema vjetra.
Na kraju, dobio sam idealan štap za namjenu koju sam tražio, lijep kao i bambus, nije osjećaj bambusa pod prstima, ali u mahanju je jako, jako blizu modernom štapu od bambusa, čak je nježniji osjećaj, bliži nekim starijim tipovima bambus štapova.
Bambus je s druge strane bio opet dosta težak, ali male moderne trojke od super majstora su dovoljno lagane za uživanje, ali umjesto dugog čekanja na priliku za povoljan bambus snova, pitao me Miro da li me zanima novi Hardy Glass, taman #3/4, 7 stopa, pojačan sa karbonom i Sintrix tehnologijom. Kako sam samo dobro čuo o tome štapu, na slijepo sam ga naručio. Maštam ja i dalje o bambusu trojci, ali to je više zbog bambusa nego potrebe.
Propustio sam ljetne mjesece na Kupici i Curku sa novim štapom, štap je stigao tek krajem kolovoza i prvi dojam je bio u smislu, žena oblači se, idemo ovaj vikend na Kupu :) Štap je doslovno prelijep što možete vidjeti na slikama. Klasičan držač role, drška savršeno leži u ruci, pluto kao na najskupljim štapovima.
Štap se susreo sa Kupom odmah ujutro, testirao sam ga prvo sa #3 špagom, Wulfficom TT. Na početku mi je špaga bila prelagana i tek kad sam usporio mahanje kako priliči takvom štapu, dobio sam osjećaj i zapravo se zbunio kako je lagano mahati daleko. Bez problema se može baciti muhu 20 metara, ali treba dosta osjećaja i pažnje, pogotovo na početku dok se ne naviknete na tako spori štap.
Ono malo karbona i Sintrix tehnologija je postigla to da uz sporost, finoću i mekoću, štap se jako brzo ispravlja i nema vibracija klasičnih za fiberglass.
Popodne i navečer na Kupici, TT #3 špaga se pokazala ipak prelagana za na kratko ispred sebe i prešao sam na Rio Trout LT #4, koja je bila pravi pogodak za mahanje do 10-tak metara. Ta špaga isto ima fini tanki konus naprijed za prezentaciju suhe muhe, ali je ipak dosta teža od TT-a,
To kasno popodne, mučio sam se sa tri velika lipljana koji su aktivno skupljali suhe muhe u jednom čudnom brzaku gdje je jako teško bilo prezentirati muhu bez otpora. Nakon sat vremena natezanja, sva tri su primila malu ultra kričavo crvenu muhu na udici 20, kojih ni u priči nije bilo u zraku ni na vodi.
Lipljana od 25 cm je užitak vaditi sa takvim štapom, a tek od 40 cm? Dovoljno je jak za brzo savladati takvu ribu bez dugog mučenja. Bez problema možete koristiti tippete od 0.10 ili tanje, sigurno neće puknuti, štap će sve trzaje ublažiti.
Drugi dan sam testirao nekoliko drugih špaga, uglavnom za početak je bolje koristiti #4 špagu, pogotovo za male rijeke i potoke za što je štap namijenjen, a ako želite testirati daleka mahanja, onda bolje staviti #3 špagu.
Kod mahanja mi je najveći problem na početku stvarao preagresivno povlačenje (double haul) kako sam navikao na brzim štapovima, jednostavno sam previše savijao vrh i koristio preveliki kut mahanja. Nakon što sam smirio lijevu ruku i koristio nježno povlačenje špage, tek toliko za malo ubrzanje špage, mogao sam lijepo kontrolirati špagu i postići veće daljine.
Za ljubitelje roll cast mahanja ili bilo kakvih spey tehnika, štap je bombon, sa tolikom lakoćom možete rolati špagu i raditi polagana snake roll bacanja.
Žena me pitala, zašto još jedan štap, kad već imaš bar 5 komada trojki i četvorki? Teško odgovoriti, osim zaluđenosti i ljubavi prema štapovima, ali postoji dobar funkcionalan razlog. Imam samo jednu sporu trojku, ali 9 stopa i onda mi je predugačka za Kupicu i Curak. Imam dvije kratke trojke sa kojima sam super sretan, ali su jednostavno prebrze za mahanje na blizu. Ako ih opteretim sa #4 špagom, onda više nisu užitak za mahanje, nekako im ubijem akciju. Ako stavim #3 stream špagu sa jako kratkom glavom, mogu mahati na blizu, ali sve takve špage imaju grubi konus i nisu za finu prezentaciju suhih muha kao TT ili LT. I tako brze trojke štapovi ostaju za izvor Kupe gdje ima mjesta za mahanje i naravno cijelu Kupu ako nema vjetra.
Na kraju, dobio sam idealan štap za namjenu koju sam tražio, lijep kao i bambus, nije osjećaj bambusa pod prstima, ali u mahanju je jako, jako blizu modernom štapu od bambusa, čak je nježniji osjećaj, bliži nekim starijim tipovima bambus štapova.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)