petak, 23. veljače 2018.

Njegovo veličanstvo - tular (sedge, caddis)

Zašto su imitacije tulara najzanimljivije i najuzbudljivije muhe za ribolov? Zašto su te muhe najzanimljivije pastrvama i ponekad lipljanima i zašto ih love plivajući brzinom torpeda?

Moje iskustvo sa tularima je počelo na zbunjujući način, slušajući sa strane neke mušičare kako pričaju da im treba za mušičarenje samo "sedge" i ništa više. Čak sam čuo jednog čovjeka kako priča o sedge imitaciji pokazujući nešto što je više ličilo na jajičko.
Čitajući knjige i provodeći beskonačne sate uz Youtube, trebalo mi je malo vremena shvatiti da je tular, caddis i sedge jedna te ista muha (u Engleskoj koriste skoro uvijek naziv caddis, dok u Americi skoro uvijek sedge, pa je to bio glavni uzrok zabune).
Dodatno, ljudi s kojima sam pričao u mušičarenju, uglavnom nisu bili specifični koji sedge koriste,  pupu, suhu, polu-plivajuću pupu, tešku pupu ili kućicu.

Cilj ovoga teksta nije pisati detaljno o životnim fazama tulara, to možete lagano pronaći na Internetu, već o imitacijama koje su mi najdraže i koje su mi donijele najviše riba, te o načinu vođenja pojedinih imitacija.

Moji prvi tulari koje sam dobio u kutiji bili su jako otežane pupe, uglavnom zelenkaste i narančaste, na udicama 8-12. Primjer vezanje takve pupe:



Najveći problem koji sam imao u to vrijeme je bio mekani spori štap, Orvis Silver Label #6, 9 stopa, s kojim mi je bilo užasno teško bacati bilo kakve otežane muhe, jer sam u to vrijeme jedva bacao suhe muhe. Inače, kad sam nakon par godina primio taj štap u ruke, sa malo više znanja o mahanju, s tim štapom je užitak mahati, ok možda ne bacati teške pupe.
I uz mučenje u bacanju tih teških pupa, ulovio sam lijepe velike pastrve, pogotovo na Krki u Sloveniji. Najvažniju stvar koju sam naučio loveći takvim imitacijama je bilo dosta agresivno cimanje špagom nakon što sam pustio da je pupa potonula do dna. Što sam agresivnije radio kratke trzaje sa pauzama, dobio sam više grizeva.

Slijedeći tular u kutiji je bio klasična suha imitacija tulara, suha na udici 12, vezan sa dlakom jelena, tamniji dubbing za glavu i možda koje CDC pero, a ponekad i koji okret pera pijevca. Ta muha je bila otkriće, velika, super pliva, vidim je dobro i brzacima, a pogotovo u sumrak je nevjerojatno dobro lovila, pastrve i lipljane, a često i velike klenove na Savi.
Jedna od dražim imitacija:



Totalni šok u mušičarenju sa tularima sam doživo kad sam upoznao Željka i njegove imitacije tulara, od teških caddis pupa, sparkling emerger caddis pupa, klasičnih suhih imitacija, do njegovih čarobnih CDC palmer imitacija s kojima se moglo loviti i kao sa suhom i kao sa mokrom muhom u filmu.

Željko mi je dao nekoliko ovih imitacija, sa dlakom jelena i bez dlake, poznata LaFontaine imitacija:


To je uvjerljivo najefikasnija imitacija s kojom sam najviše lovio i koje uvijek isprobam i imam u kutiji u različitim bojama i nekoliko veličina. Po danu je bolje probati sa manjim imitacijama na 12-14 udici, čak nekad na 16, a predvečer udica veličine 10, 8 i 6 ili još veća streamerska udica.
Ta muha lovi lipljane i pastrve, oboje je ponekad love brzinom torpeda. Uloviti lipljana od 40 cm na takvu muhu veličine 8 usred sunčanog dana ne neopisiv doživljaj, pogotovo kad se digne sa dna i juri za njom 5-6 metara nizvodno. Ako ne možete ulovi potočnu pastrvu za sunčanog vremena, probajte takvu pupu provući uz granje gdje se skrivaju pastrve, izletat će iz granja kao lude samo ako je pravilno vodite, a to je uz kratke trzaje da zaparaju površinu ili neposredno ispod površine, uz pauze od nekoliko sekundi. Ista tehnika često vrijedi i za suhe imitacije, potopite ih pod vodu ako nema akcije na površini i cimajte ih uz pauze.

Ono što je bitno kod tih imitacija, da ih obogatite sa nekim dodatnim sitnim elementima, da ne budu vama kao mušičaru dosadne, ali i da budu zanimljivije ribama, npr. 2-3 niti flasha za ribolov predvečer ili mala igra sa bojama, dodatak nekog isperka, itd.
Ponekad je bitno pogoditi boju, ovisno o tularima koji se roje, ali uglavnom se radi o nekoliko boja sa sitnim varijacijama,  zelena, maslinasta, narančasta, siva.

I za kraj, za plivajuće imitacije, postoji puno različitih načina vezanja, materijali su uglavnom deer/elk hair, CDC, pijetao i razne vrste dubbinga. Igrajte se sa veličinama, bojama, načinima vezanja, ponekad namotajte pero pijetla kao palmer cijelom dužinom tijela, ponekad ne, koristite kratke i udice dugačkog vrata, dodajte repić u nekoj čudnoj boji i nikad, stvarno nikad ne propustite priliku baciti velikog suhog tulara na udici veličine 8 ili 6 ili još većeg, kako ga često zovemo ptice, a ne muhe :)

Neke imitacije, iako su lovne, lovne su samo jednom, tj. nakon prve ulovljene ribe, teško ćete je osušiti da opet dobro pliva kao kod prvog bacanja. Za situacije kad lovite u brzaku, kad je užasno bitno da suha imitacija dobro pliva i kad imate dragocjene trenutke sumraka kad je često teško promijeniti muhu i gubiti vrijeme, imajte verzije muha sa malo više CDC-a i/ili pijevca koje je teško potopiti, te vežite sa kvalitetnom dlakom koja ne pije vodu. I za trik, držite uza sebe kutijicu praha za sušenje muha, malo mjehurića od praha će vam dati ribu više.

Evo nekoliko meni dragih imitacija suhog tulara:



Ovu imitaciju vežite i sa cimet i maslinastom bojom tijela







Nema komentara:

Objavi komentar